Vodič za anksioznost | bolji domovi i vrtovi

Anksioznost, koja se naziva i generalizirani anksiozni poremećaj (GAD), mentalni je poremećaj koji karakterizira ustrajni pretjerani ili nerealni strahovi ili brige. Izraz "anksioznost" uobičajeno se koristi za označavanje općeg stanja nelagodnosti ili zabrinutosti zbog budućih događaja; ovo je uobičajen osjećaj koji svi dožive u nekom trenutku svog života. GAD opisuje stanje u kojem su ti osjećaji straha i zabrinutosti postojani ¿- ¿koji traju tjednima ili mjesecima istovremeno ¿¿i pretjerano proporcionalno stvarnom riziku ili prijetnji, često mnogo više od onoga što je prikladno za situacija. Osobe s GAD-om mogu biti pretjerano zabrinute zbog svog zdravlja, financija, obiteljskih problema ili posla, a osjećaji nervoze ili straha ometaju njihov svakodnevni život. Ovi osjećaji su popraćeni fizičkim simptomima, uključujući glavobolju, umor, poremećaje spavanja i napetost mišića.

GAD pogađa oko 7 milijuna odraslih Amerikanaca, a dvije trećine njih čine žene. Može utjecati na ljude u bilo kojoj dobi, ali se najčešće javlja između djetinjstva i srednje dobi. Na raspolaganju je nekoliko tretmana za GAD, uključujući lijekove i psihoterapiju, kao i vještine suočavanja s kojima se onima koji pate od tjeskobe mogu pomoći nositi se s osjećajem bojazni.

Pored GAD-a, postoji još nekoliko anksioznih poremećaja koji su anksioznost sastavni dio poremećaja, uključujući:

- Panični poremećaj: kod kojih ljudi dožive iznenadne napade terora, obično praćene lupajućim srcem i znojem, koji im stvaraju osjećaj nestvarnosti, strah od predstojeće propasti ili strah od gubitka kontrole.

- Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD): u kojem su ljudi opsjednuti određenim strahovima (npr. Čistoćom, sigurnošću) koji ih prisiljavaju na obavljanje određenih rituala (npr. Čišćenje, brojanje, provjeravanje) kako bi se olakšala tjeskoba koju ti strahovi proizvode.

- Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): bolest koja se može razviti kod ljudi koji su sudjelovali ili bili svjedoci zastrašujućeg događaja koji je uključivao fizičku povredu ili prijetnju fizičkim ozljedama (kao što su rat, silovanje ili otmicu) i može izazvati da se osoba ponovno i ponovno proživljava kao stresni događaj.

- poremećaj socijalne anksioznosti: oni koji imaju socijalni anksiozni poremećaj doživljavaju neodoljivu anksioznost u svakodnevnim socijalnim situacijama, a strah od te anksioznosti može im propasti život.

- Specifične fobije: iracionalni strah od specifičnih stvari koje predstavljaju malu ili nikakvu stvarnu opasnost, poput visine, vode, letenja ili pauka.

Simptomi anksioznosti

Glavna značajka GAD-a je uporna, pretjerana i nerealna briga za svakodnevne stvari. Ti se osjećaji javljaju većinu dana tijekom najmanje šest mjeseci. Osobe sa GAD-om ne mogu se opustiti i brinuti se stalno pa mogu imati poteškoće u koncentraciji. Također mogu imati problema sa spavanjem ili spavanjem tokom noći. Neki od drugih fizičkih simptoma koji mogu pratiti anksioznost uključuju:

- Umor

- Glavobolja

-- Napetost mišića

-- Bolovi u mišićima

- Poteškoće s gutanjem

- Drhtanje ili trzanje

- Znojenje

- Mučnina

- Osvjetljenost

- Morate često ići u kupaonicu

- Osjećam dah

- Vruće bljeskove

- Nemir

- Razdražljivost

- Gastrointestinalni nemir ili proljev

Anksioznost koja se javlja kod GAD-a može biti u rasponu od blage do teške. Blaga tjeskoba može oboljelima omogućiti da održavaju posao i normalno funkcioniraju u socijalnim situacijama, dok jaka anksioznost može učiniti radnu i socijalnu interakciju nepodnošljivom, a čak i jednostavne dnevne aktivnosti otežati.

Uzroci anksioznosti

Uzrok anksioznih poremećaja, uključujući i GAD, nije poznat. Međutim, postoje dokazi da anksiozni poremećaji obično izbijaju u obiteljima, što sugerira da gene ili obiteljsko okruženje (ili oba) mogu igrati ulogu u njihovom razvoju. Postoji nekoliko dokaza koji ukazuju na to da geni mogu posebno igrati skromnu ulogu u GAD-u. Međutim, malo je vjerojatno da itko nasljeđuje "anksiozni" gen; umjesto toga, nasljeđivanje određenih gena čini vjerojatnije da će doći do razvoja GAD-a. Dakle, možete naslijediti predispoziciju za razvoj GAD-a, ali ako se u vašem životu ne pojavi ispravna kombinacija okolišnih stresova, nikad nećete doživjeti GAD.

Istraživači također istražuju razlike u funkciji mozga između ljudi koji imaju GAD i onih koji to ne čine. Neki dokazi upućuju na to da mogu postojati razlike u područjima mozga koja kontroliraju reakcije straha među dvije skupine. Istraživači također vjeruju da mogu postojati razlike u kemiji mozga ljudi s GAD-om. Razine serotonina i norepinefrina, dva kemijska signala koji se koriste u mozgu (neurotransmiteri), različite su kod osoba s anksioznim poremećajima nego u osoba bez takvih poremećaja. Iako ovo istraživanje pruža dokaz da mozak ljudi s GAD-om možda djeluje drugačije od mozga drugih ljudi, ipak ne govori nam što uzrokuje ovu razliku. Najvjerojatnije je to kombinacija čimbenika, uključujući gene i stresove koji se susreću u okolišu.

Čimbenici rizika anksioznosti

Čimbenici koji mogu povećati rizik od razvoja generaliziranog anksioznog poremećaja uključuju:

- Ženski spol: Žene imaju dvostruko veću vjerojatnost da muškarci obolijevaju od GAD-a.

- Trauma iz djetinjstva: Ljudi koji dožive traumatične događaje kao djeca su u većem riziku od GAD-a.

- Ozbiljna bolest: Imati bolest poput raka može vam učiniti zabrinutost za budućnost, liječenje itd.

- Životni stres: stresne situacije u vašem životu, posebno kada se dogode u grozdovima, mogu vas preplaviti i dovesti do anksioznosti i, potencijalno, oboljenja.

- Osobnosti ličnosti: Osobe s određenim osobinama ličnosti, uključujući one s nezadovoljenim psihološkim potrebama ili kroničnom nesigurnošću, i one s nekim poremećajima ličnosti, kao što su granični poremećaj ličnosti, mogu biti izloženi povećanom riziku od GAD-a.

- Nasljednost: Neki dokazi govore o tome da GAD ima genetsku komponentu zbog koje se pokreće u obiteljima.

GAD se pojavljuje u tandemu s nekoliko drugih poremećaja. U stvari, rijetko se pojavljuje sam od sebe. Uobičajene komorbidnosti ili dvostruke dijagnoze uključuju druge anksiozne poremećaje, depresiju i / ili zlouporabu supstanci. Važno je liječiti ove druge poremećaje kao i anksioznost; inače se simptomi anksioznosti mogu stalno vraćati.

Ako imate zabrinutosti zbog svakodnevnih stvari i ti osjećaji utječu na vaš svakodnevni život, a čini se da osjećaji traju mjesecima, možda imate GAD ili neki drugi anksiozni poremećaj. Ako sumnjate da se vi ili netko vama bliski možda suočavaju sa simptomima anksioznog poremećaja, zakažite sastanak s liječnikom ili terapeutom. Prvi korak u poboljšanju je vidjeti profesionalca koji može pomoći.

Prvi korak u dijagnosticiranju GAD-a obično je razgovor o vašim simptomima. Liječnik vam može postaviti detaljna pitanja o vašim brigama i strahovima ili može dati analitički upitnik kako bi utvrdio imate li simptome GAD-a. Možda će vam se dati i fizički pregled kako bi se provjerilo može li neko fizičko stanje uzrokovati vaše simptome. Da biste dobili dijagnozu GAD-a, morate ispunjavati kriterije utvrđene u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja američkog udruženja za psihijatriju koji uključuju:

- pretjerana anksioznost i zabrinutost zbog niza događaja ili aktivnosti u većini dana tijekom najmanje šest mjeseci.

- Poteškoća u kontroli osjećaja brige.

- Anksioznost koja je povezana s tri ili više sljedećih simptoma: nemir ili osjećaj zatamnjenosti, lako umor, razdražljivost, poteškoće u koncentraciji, napetost mišića i poremećaji spavanja.

- Anksioznost koja uzrokuje značajne nevolje ili smetnje u vašem svakodnevnom životu.

- Anksioznost koja nije povezana s drugim poremećajem, poput napada panike ili zlouporabe tvari.

Tretmani anksioznosti

Jedna vrsta lijeka koja se koristi za liječenje anksioznosti su lijekovi protiv anksioznosti (anksiolitiki). Ovi lijekovi pružaju olakšanje od simptoma anksioznosti, ali zapravo ne rješavaju uzrok. Većina njih spada u kategoriju sedativa, brzo djelujućih lijekova koji imaju tendenciju da sedaju ljude i čine ih manje svjesnim njihovih strepnji. Oni također imaju tendenciju da ljude manje svjesni svega ostalog, pa često formiraju navike. Kao rezultat toga, ovi se lijekovi najbolje koriste za kratkotrajno olakšanje kada su simptomi u najgorem stanju. Benzodiazepini uključuju alprazolam (Xanax), klordijazepoksid (Librium), klonazepam (Klonopin) i diazepam (Valium). Ovi lijekovi često uzrokuju pospanost i probleme s ravnotežom i koordinacijom, tako da ne smijete voziti ili upravljati teškim strojevima dok ih uzimate.

Noviji lijek protiv anksioznosti je buspiron (Buspar). Ovaj lijek koji ne umiruje potrebno je nekoliko tjedana da započne djelovati, ali ne uzrokuje ovisnost i zato ga možete uzimati dugo.

Druga klasa lijekova koji se koriste za liječenje anksioznosti su antidepresivi. Iako su izvorno dizajnirani za liječenje simptoma depresije, neki lijekovi protiv depresije mogu biti korisni i u liječenju simptoma anksioznosti. Ovi lijekovi utječu na razinu određenih moždanih neurotransmitera, uključujući serotonin i norepinefrin. Primjeri antidepresiva koji se koriste za liječenje GAD-a uključuju fluoksetin (Prozac), paroksetin (Paxil), imipramin (Tofranil), venlafaksin (Effexor), escitalopram (Lexapro) i duloksetin (Cymbalta). Zanimljivo je da lijekovi protiv depresije koji pretežno utječu na razinu neurotransmitera dopamina (poput bupropiona) obično nisu učinkoviti u liječenju anksioznosti. Kao i buspiron, i ovim lijekovima može biti potrebno nekoliko tjedana.

Psihoterapija, koja se naziva i "terapija razgovorom" ili savjetovanjem, također može pomoći u poboljšanju simptoma anksioznosti. Psihoterapija uključuje razgovor s obučenim stručnjakom za mentalno zdravlje, poput psihijatra, psihologa, socijalnog radnika ili savjetnika kako bi se otkrilo što je uzrokovalo anksiozni poremećaj i kako se nositi s njegovim simptomima. Za razliku od lijekova, on rješava uzroke tjeskobe i može pomoći u pronalaženju mehanizama za rješavanje simptoma anksioznosti kada se pojave. Jedna vrsta terapije za pomoć kod GAD-a zove se kognitivna terapija ponašanja ili CBT. CBT vam pomaže prepoznati kada su vaše misli i ponašanja nezdravi i pruža metode za zamjenu zdravih. Mnogo osjećaja bespomoćnosti koji prate mentalne poremećaje poput GAD-a proizlazi iz uočenog gubitka kontrole. CBT vam može pomoći da naučite da mijenjate način na koji razmišljate i osjećate se čak i kada se pojave situacije koje su izvan vaše kontrole.

Je li anksioznost moguće spriječiti?

Ne postoji pouzdan način da se spriječi tjeskoba. Međutim, možda ćete moći smanjiti rizik od GAD-a ograničavanjem jednog faktora rizika koji je pod vašom kontrolom: životnog stresa. Vjerojatno će razlike u genetici i osobnoj anamnezi odrediti hoće li određeni stresni događaj dati određenoj osobi osjećaj tjeskobe. Poduzimanje koraka za smanjenje izvora svakodnevnog stresa može vam pomoći da se bolje nosite s većim životnim događajima kada se dogode.

Trebam li vidjeti liječnika za anksioznost?

Ako imate problema sa svojim strahovima i brigama oko svakodnevnih stvari, čak i kada se maksimalno trudite da se opustite ili odmarate, možda ćete doživjeti neugodno stanje. Ako se ta anksioznost nastavi mjesecima i ometa vašu sposobnost provođenja i uživanja u svakodnevnom životu, trebali biste potražiti stručnu pomoć. Ovi simptomi možda neće nestati sami i što duže čekate prije nego što potražite pomoć, veće su šanse da će vaši simptomi anksioznosti postati ozbiljni i utjecati na vašu radnu sposobnost i društvenu interakciju.